Egzotične životinje puštene u divljinu u Americi nisu više nešto neobično. No, ako se radi o zmijama divovskih proporcija, onda odjednom ipak obraćamo pažnju! Te su zmije trenutno problem na Floridi: naime, burmanski pitoni doselili su se u tamošnji Nacionalni park Everglades, izvještava Glas Amerike.
Znanstvenici nastoje saznati da li se ove šest metara dugačke i 90 kilograma teške zmije mogle proširiti i na ostatak zemlje. Burmanski piton, kojih je na južnoj Floridi sve više, vrlo je dojmljiva životinja. Dijelom i stoga što se množi "kao lud", kaže stručnjak za pitone J. D. Willson. On dodaje da ti floridski pitoni vjerojatno potječu od zmija koje su ljudi držali kao kućne ljubimce; sve dok ih se njihovi vlasnici nisu zasitili i ostavili ih u Nacionalnom parku Everglades.
J. D. Willson kaže da ih je danas u tom nacionalnom parku na hiljade, možda i stotine hiljada. Većina ih ne napada ljude. No, dodaje da ove zmije predstavljaju veliku prijetnju ekosistemu: "Te zmije su najveći grabežljivci. Jedu aligatore, divlje mačke, jelene; Autohtona divljač ne može im se oduprijeti. Te životinje nikad nisu pred sobom imale tako golemu zmiju."
Zakonodavci na Floridi planiraju ponuditi novčane nagrade za hvatanje pitona, odnosno platiti lovcima da ih ubiju. U međuvremenu, stanovnici saveznih država koje graniče s Floridom drže palčeve da se pitoni ne prošire na sjever. No, niko u zemlji ne zna dovoljno o ovim zmijama da bi ponudio dovoljno dobar plan njihove kontrole.
J. D. Willson i njegove kolege sagradili su umjetno stanište za pitone u Južnoj Karolini, okružili ga vrlo visokim zidom i u njega stavili deset tih gmizavaca. Žele naučiti više o ponašanju pitona u divljini te saznati mogu li preživjeti zimu uz ledene temperature. Zmije su obilježene radioodašiljačima, kako bi ih znanstvenici mogli pratiti i bilježiti podatke.
"Negdje unutar radijusa od dva i po metra od mjesta gdje stojimo nalazi se tri i po metra dugi piton. On se trenutno skriva među vodenim biljkama. Ne samo da ga ne možemo vidjeti, već čak i kad probamo bosti kroz bilje, vjerojatno nećemo izazvati nikakvu reakciju", kaže Wilson. Whit Gibbons kaže da ako stručnjaci za pitone imaju toliko problema s njihovim praćenjem - čak i s radioprijemnicima, u ograđenom kavezu - onda nema nikakve šanse da lovci imalo smanje tu populaciju u Nacionalnom parku Everglades. Umjesto toga, treba se usredotočiti na ograničavanje njihovog širenja te zaštitu vrsti kojima pitoni prijete.
"Ovako se treba postaviti - pitoni su tu, oko nas. Ovo su načini na koje oni mogu nauditi nama, kućnim ljubimcima ili drugim životinjama u divljini. Hajde da naučimo kako živjeti s njima," kaže Gibbons.
Studija o pitonima u Južnoj Karolini bit će okončana sljedećeg ljeta. J. D. Willson kaže da nije siguran što će tada učiniti s tim zmijama. Ali siguran je u jedno: neće ih pustiti natrag u prirodu.
